Put do operacione sale… neizvjesnost, strah i stid

Postoji jedan momenat u mom životu, neobičan izbor za odabir uspomena sa prvog porođaja, ali toliko jak da me u zadnje vrijeme progoni kao duh i zove iz jednog ugla svijesti… traži da perom bude sačuvan. Kao one uspomene koje bi najradije gurnula pod tepih i zaboravila na njih, ali one uvijek vrebaju iz nekog mračnogContinue reading “Put do operacione sale… neizvjesnost, strah i stid”

Tebi… koja se munjama osmjehuješ

Djevojčice mila… Ti koja se smiješ munjama, letiš iznad oblaka i voliš svakom porom svoga bića… Gdje si? Koliko puta si do sada umrla i ponovo se rodila? Čitam tvoje riječi ispisane rukopisom čije značenje je ostalo samo nama dvjema znano… Gotovo da sam te zaboravila. Nekada tako bliske, jedna duša, a sada kao istimContinue reading “Tebi… koja se munjama osmjehuješ”

Zahvalnost

,,Današnja djeca su nezahvalna! Sve živo imaju, igračke koje požele, moderne mobilne telefone od prvog razreda Osnovne škole, a ničemu se ne raduju, ni ,,hvala” da ti kažu!” Ovo bi bila glavna boljka roditelja današnjice. Ekonomija propade, al’ zato naši pilići imaju cijele prodavnice igračaka kući. Kupimo im novu stvar, pogledaju je, poigraju se iContinue reading “Zahvalnost”

Facebook savjetovalište i poneki spakovan kofer

  Ne znam da li je zadnjih dana neka od planeta retrogradna sa nekom drugom, jer ne stižem ni vremensku prognozu da odgledam, ali se iskreno nadam da će se sve to nekako vratiti na svoje mjesto. Ono što mi je zapalo za oko je sve veći broj pitanja za rješavanje ličnih dilema i problemaContinue reading “Facebook savjetovalište i poneki spakovan kofer”

Za šta te mama rodila?

Duboko vjerujem da je život naš najuporniji učitelj. Da se sve događa sa nekim razlogom. I da su sve to lekcije koje su nam potrebne na našem duhovnom putu, kojeg smo svjesni, manje ili više. Takođe vjerujem da nas najteže lekcije najviše nauče. Ovog puta govoriću o svijetovima. Tačnije o dva svijeta. Mom i onomContinue reading “Za šta te mama rodila?”

Hajde samo da dišemo

Želim ponovo svoje otiske stopala na dubokom snijegu. Po ulici ukrašenoj staklenim ornamentima. Dok mraz štipa obraze i čini da vazduh postane vidljiv. Kada vjetra nema, a do nozdrva dođe miris kuvanog vina i kolača sa cimetom. Kad i hladnoća grije dušu. Stisli bi se jedno pored drugog i koračali tako dok nas noge neContinue reading “Hajde samo da dišemo”

Bakino zlato

Krupne zelene oči, mekana kosa nikad ofarbana, uvijek uredno isfenirana, nježne staričine ruke i sređeni nokti na dugim prstima kojim je milovala moju ruku jednako kao da sam i dalje njena mala Taša… Tako pamtim moju baku. ,,Kučkica babina” moglo je nježno zvučati samo iz njenih usta. Geografiju sam zavoljela zbog nje. Dok mi jeContinue reading “Bakino zlato”

Razgovori sa bebom

Kećem sinoć u krevet. Složena od umora. Osjećam svaki prevoj i sastav kosti na tijelu. U glavu mi doleprša pitanje mog supruga: ,,Razumiješ li ti njega išta?”… našeg petnaestomjesečnog sina. On je jedna živahno malo stvorenjce, čije misli i namjere očitavam kao skener, ali brbljanje ne razumijem, barem ne na ovim zemaljskim frekvencijama. Obavljam skraćeneContinue reading “Razgovori sa bebom”