Ni na jednu nalik

Govorila sam sebi da nisam dovoljno lijepa. Nekada davno, kad mi je bilo dvadeset i nešto sitno preko toga. Do tada sam o tome samo mislila i jednostavno okretala glavu kad bih spazila svoj odraz u ogledalu. Komplimente bih, duboko u duši, primala sa dozom podozrenja, kao kakvu gnusnu laž. Sitne oči, klempave uši, tankaContinue reading “Ni na jednu nalik”

Uspomene na nepovjerljivog bebana

Ne vjeruje on meni ništa. Ni da umijem da spremim večeru bez njega. Da izvadim posuđe iz mašine bez njega. Da mogu da usisavam sama. Da spavam sama. Čak mi ne vjeruje da se odlično snalazim sa toaletom bez njega. Ako i uspijem da uđem i ugrabim da se zaključam prije nego što shvati daContinue reading “Uspomene na nepovjerljivog bebana”