Ljubav se zove imenom njihovim

Naučiše me kako izgleda ljubav. Sveprožimajuća. Tanana. Lagana poput proljećnog povjetarca što nosi mirise tek otvorenih latica.

Ljubav je u njegovom vrckavom smijehu dok se bori da ne zaspe. U nježnom dodiru njegovih toplih prstiju na mojim kapcima. U njenom pogledu negdje u daljinu dok u mislima hoda beskrajnim cvijetnim prostranstvima. Zagonetnom osmjehu koji skriva tajne Univerzuma. Tako slatko nedokučive. Od razuma skrivene.

Ljubav je u toplim zagrljajima za kojima žudim nakon dugog dana obilježenog razdvajanjem naših bića. Toliko iscjeljujućim da mi makar pola tereta sa leđa skinu. A drugu polovinu učine lakšom.

Ljubav je u njegovoj svijetloj kosi kroz koju se igraju sunčevi zraci. I cvrkutu ptica koje osluškuje. Dječijoj duši koja ptičijem razgovoru značenje daje. Osmjehu kad ih razumije.

U njenoj pjesmi I novom komadu koji je upravo smišlja i igra. Suncu koje joj se sa desnog ćoška crteža smješi. Kućici od crvene cigle i mami u najljepšoj haljini koju nijedna mama prije mene nikada ponijela nije.

Ne čine oni ništa posebno. Osim što su od ljubavi satkani i žive dišući punim plućima. Raduju se svemu što im u susret dolazi. Kapima kiše. Suncu i toplim zracima. Ljubičicama koje su se u bašti nastanile. Zemlji koja se mrvi pod radoznalim prstima.

Ne možeš da ne gledaš zaljubljeno u bića koja se osmjehuju kao da brige ne postoje. Koji su dio tebe. A ne trude se ništa posebno. Osim što bivaju. I raduju se svemu. Vole te takvu kakva jesi i kakva god da ćeš postati. I ništa drugo nije važno. Osim zagrljaja punog ljubavi, zagrljaja jakog ,,da pukne!”… kojim sve brišu. Tugu i brige. Suze i nemoć.

Lako se izgubiti u slatkoći dječijeg zagrljaja i mirisa. Koji pod kožom nosiš od dana kada su stvoreni. Kad su ti namjenjeni.

Gubim se u njima svakog dana. Kad nas svjetlost jutra izgura iz tople postelje u novi dan. Kad utihnemo od umora i ujednačimo disanje. Kad u mislima prizivam osmjehe i zagrljaje dok me druge stvari lome.

Na početku svakog dana i na njegovom kraju stoji udah. Njime do središta duše dopre njihov miris. Najljubavniji od svih. Kao miris koji pamtiš i koji te na nešto sjeti. Od kojeg ti oko srca postane toplo.

Nikada niko nije učinio da se u ljubav pretvorim. Da dajem i ne tražim ništa za uzvrat. Nikada niko prije njih.

Advertisements

2 thoughts on “Ljubav se zove imenom njihovim

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s