O ljubavi jakoj, najjačoj

Ne postoji na ovom svijetu ništa tako snažno što me u dvije sekunde može izbaciti iz takta i nasmijati… Rasplakati i razgaliti… nešto od čega mi se duša rascvjeta kao behar iz Šantićeve pjesme… Ništa do ta dva para ruku koji se čvrsto drže i trčkaraju uz ciku, viku i smijeh. A ja rastem… prelazimContinue reading “O ljubavi jakoj, najjačoj”

Voliš li tišinu?

Izvirile su iz starog ormarića u kojem čuvam uspomene. Dvije narukvice, br. 120 i 2. Znak raspoznavanja između majke i novorođene bebe. Da nije tih majušnih krugova možda bih i zaboravila koliko su njihove ručice bile male. Iznenadiše me večeras kad ne čujem njihove glasove. Korake koje prave. Kad nedostaje njihov smijeh više nego ikad. Kad ovu tišinu nema ko da prekine dok smo udubljeni svako u svoje misli. UContinue reading “Voliš li tišinu?”