Nikada

 

Nije zaboravio, nikada.

Istinu i tišinu.

Kad mu je pomjerila tlo pod nogama.

Rušenje zidova iza kojih se krila zbilja.

 

Nije oprostio, nikada.

Riječi surove – volim te.

One što sijeku preciznije od noža. Po sred duše.

Otvaraju put do srži, mekane poput pamuka. Ogoljene.

Zatrpavaju staze utabane. Poznate.

 

Nije je volio, nikada.

Kao cjelinu. Poput dijelova njenog bića koje je obožavao.

Koje njegov izvježbani um nije uspio da sklopi,

U samo jednu ženu.

 

Nije razumio, nikada.

Da je jedino kraj njega bivala cijela.

Nije mu objasnila, ni samoj sebi nije znala.

Otkud ispunjenje bez dodira?

Strast bez poljupca.

Žudnja za nečim čega nema.

 

Ni ona nije razumjela, nikada.

 

Tatjana Kuljača, 10.07.2018.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s