Šššššššš!

Vrijeme je stalo. Zamislih te sasvim blizu, dok si daleko na jedno tijelo od mene, samo. Ljudi, najednom, ne govore više. Ne vidim niti jedan pokret u kafeu prepunom ljudi. Naelektrisanje posta bolno opipljivo dok o besmislicama pričamo. Životu. Mogućnostima uma. Kafkinom ,,Procesu’’. Zmajevima. Ne usudismo se da prekršimo zavjet zabrane dodira, nikada. Kao daContinue reading “Šššššššš!”

Istinita priča

Bila je zadrta i riješena da ne pusti. Ni život, niti san sa kojim živi. Jedna jedina stvar koja je otkrivala ne potpuno ljudsko porijeklo bila je nepoznata boja u njenim očima i potpuno odsustvo straha od sudbine, koje nije bilo svojstveno ljudima. Prigrlila je ono što jeste i po prvi put čvrsto vjerovala daContinue reading “Istinita priča”

Ako si u stanju da iza teških oblaka naslutiš sunce, iza bijesa manjak ljubavi, ispod ljubomore nevjeru u sopstvene potencijale, iza svakog zašto-barem jedno zato, čuvaj to. I čuvaj se. Navuci barem jedan sloj zaštite. Koliko god da vidiš ono što nije jasno na površini, to je njihovo, a ne tvoje. Jer će onim drugim,Continue reading

Ne pripadam ovdje. Duša mi je mnogo šira od najširih obruča kojim me stežu, dajući mi slobodu po sopstvenim, skučenim aršinima. Mogu da nestanem i stvorim se na bilo kojem dijelu zemlje. Ili oblaka, ako to poželim. Taj dio duše ne oblikujem. Ne usavršavam. Maleno parče njeno izvor je svega što ja jesam. I sasvimContinue reading