Neko drugo vrijeme

Neko drugo vrijeme mi treba. Sporije. Mekše. Kad se duboko disalo, a dušom snažno upijalo. Kad smo se duže grlili, trepereći iznutra tražili. Drugo vrijeme želim. Ne ovo u kojem smo izgubili znanje o pitomom življenju. Gdje pogledom ovlaš prelazimo,  a ne gledamo. Gdje se zagrljajem dograbimo,  umjesto da se jedno u drugom utapamo. GdjeContinue reading “Neko drugo vrijeme”