Neko drugo vrijeme mi treba.
Sporije.
Mekše.
Kad se duboko disalo, a dušom snažno upijalo.
Kad smo se duže grlili,
trepereći iznutra tražili.
Drugo vrijeme želim.
Ne ovo u kojem smo izgubili znanje o pitomom življenju.
Gdje pogledom ovlaš prelazimo,
a ne gledamo.
Gdje se zagrljajem dograbimo,
umjesto da se jedno u drugom utapamo.
Gdje se više ne tražimo
misleći da smo bliski.
A nikad dalji bili nismo.
Neko drugo vrijeme
tatjanakuljaca.me 