Mjesečeva kći

Pružala je tanane ruke ka srebrnoj lopti na mrkom nebeskom svodu. Kretala se lagano poput pera. Ples, uz muziku koju je samo ona mogla da čuje, izgledao je vilinski nestvarno. Mjesečeva kći…. Pomisli njena majka, a osmjeh joj ozari lice. Mjesec bješe jednako pun one noći kada se duša njene kćeri ugnijezdila u najtoplijem kutku njene utrobe.

Stopala joj dodirivahu zemlju, uvijek meku pod njenim tabanima. Kao da se mahovina namjerno pružala kudgod bi se njeno malo stopalo namjerilo. Kretala se prirodno, očiju sklopljenih, kako je majka naučila. 

  • Pjesmu Mjeseca možeš čuti tek kada sklopiš oči i prepustiš se tonovima.
  • Ali, kako ću onda znati da li su moji pokreti dobri?- bješe zabrinuta.
  • Tijelo zna svoj put. Ne pokušavaj da ga kontrolišeš! Prepusti se…

Životu…

Tonovima…

Ljubavi…

Nezaustavljivoj sreći…

Neće ništa loše da ti se desi ako plešeš dok te muzika nosi! 

Pjevaš dok god čuješ krik u grudima. 

Pustiš tugu iz svojih lijepih očiju.

Zaplešeš, čak iako po svim mjerilima nije ni mjesto, ni vrijeme za to.

Mjesečeva kći… Život ne trpi kontrolu. Prepusti mu vođstvo!. Baš kao što si povjerovala da tijelo pravi najljepši pokret dok su nam kapci sklopljeni. Kada od tanane muzike Mjeseca ne čujemo ni osmjeh, ni podsmjeh. Pohvale i kritike. Slatka i gorka slova.

Samo takav ples znači život.

Mnogo toga je zaboravila. Osim momenta, čvrsto urezanog u pamćenju svake ćelije u njenom tijelu. Kada je, baš kao i njena kći, dopustila da je Mjesečeva pjesma povede.

Kroz pokret.

Kroz riječ.

Kroz život.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s