Nejasno je

Otkud bezdan nedostajanja, kad te nikada bilo nije?

Zašto fali riječ neizgovorena, misao naslućena, 

zamamna kao topao miris pečenog kestena jedne noći u novembru?

Čežnja ugasla u zjenicama tvojim stoljećima prije?

I osmjeh što ga pod kožu urežem s vremena na vrijeme 

(mirno grizući gornju usnu), 

kad u sjećanju izblijedi…

 pa nenadano, iznenadno, pod prstima zabridi.

Učini da se cijelo tijelo ispod kože strese, 

dok spoljašnjost ostaje ledeno mirna.

Ožiljak si koji krvlju obnavljam, 

ne dajući ti da se sa kožom stopiš.

Jer niko pod kožom tako ne treperi, 

kao damar dijela duše koju sam krišom prisvojila. 

Blizina mi fali. Prosta fizička blizina. 

 Iako su sve naše blizine bile dalje od daljine. 

A daljine nas činile nikada bližim. 

Sinhronicitet mimoilaženja. 

Apsurd privlačenja.

Nestvarnost realnosti.

Preplitanje svijetova.

Razilaženje bliskosti.

Vječita pogrešna skretanja, zarad pravih puteva.

Otud, valjda.

Tatjana Kuljača

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s