Analiziraš li ćutanje,
Lako spoznaš da su usne nijeme,
Onda kada se duša grči u vrisku.
Kad zaboli konačnost koju donosi nestajanje.
Odsustvo mirisa.
Zadnjih riječi onih koji nas više nikada po imenu neće nazvati.
Riječi koje su zvučale tako obično,
A neobično i slutljivo danas kada znam da su bile zadnje.
Meni, koja se nikada sa konačnošću mirila nisam,
koliko god sam je prihvatala.
Kao nužno zlo.
Tatjana Kuljača
