Nestao je, poput ružnog sna sa otiscima stopala u jutru,
koje gorak ukus u ustima ostavlja.
Nešto se tu, opasno, pobrkalo!
Ko nam je ukrao novembar, znaš li?
Tih i nečujan. Vazduh oštar.
Mir u duši i sporost u mislima.
Novembar je oduvijek bio potreban,
Da poravna nelogičnosti i nepravde.
Vrati ukradeno vrijeme vreline ljeta.
Trenutke, samo za nas skrojene.
Ako nam, neko, ukrade dah zime,
Plašim se, nestaćemo.
Ušetaćemo u ružan san i ostaviti trag
Kao nepodnošljiv ukus nataložen noću.
Vratite mi novembar!
Tog nesrećnog vijesnika zime.
Jer uspori vrijeme koje, s godinama, sve brže teče.
A ja, jedino tada, umijem da dišem.
