Ajd’ kontroliši se!

Kada su me, prije dvije godine, na jednom predavanju upitali kada ću početi da pišem o pubertetu, s osmjehom i radošću odgovorih da sam još daleko od te teme. A Bog se nasmija s nebesa. Vrijeme isprobavanja puberteta je tu.  Prkos. Tona prkosa u svim mogućim situacijama. Prkos koji me izuva iz cipela i pretvaraContinue reading “Ajd’ kontroliši se!”

Mir za djecu novog svijeta (koji nikako da bude rođen)

Sinovi i kćeri naše, budite u miru. Za vas se krv djedova i pradjedova,  prašnjavim cestama slijevala. A vlažna crnica rukama zgrtala. Porušena zemlja iz pepela dizala. Krvlju smo branili mir, K’o najveću svetinju,  vrijedniju od ijednog čovjeka. Ubijali smo za život,  cijeneći naš mir bitnijim od mira tuđeg. Govorićemo vam, djeco,  da je životContinue reading “Mir za djecu novog svijeta (koji nikako da bude rođen)”

Komadić duše

Čekam vrijeme da mi vrati komadić duše, koje je davno, ne pitajući, prisvojio sebi. Držao ga je zatočenog iza vrata čiji je ključ, kao sebično derište, nemarno zaturio. Nikada mi nije bio potreban neko drugi, da bih i sama bila potpuno biće. Ipak, otkrio je sasvim čudesan način da me za sebe veže. Ukrao jeContinue reading “Komadić duše”