Uzrok
Dvije stotine stihova sam morala da napišem,
da bi me prošao.
I isto toliko imaginarnih svjetova da sagradim,
da bih te sasvim iz njih iselila.
Mojom stvarnošću provejava uspomena,
živa poput sokova života koji nas čine ljudima.
I sve nešto mislim, ljubav ta,
nikada do kraja oživljena,
a opet, kao sam život živa,
postojala je samo zbog dvije stotine stihova ovih.
I isto toliko sagrađenih svjetova.
Da je posljedica, zapravo,
bila samo uzrok ljubavi.
Nikada ljubav sama.
Zato, sada, izgleda,
kao da je ni bilo nije.
Ni u stihovima.
Niti svjetovima.
Tatjana Kuljača
