Uzrok

Dvije stotine stihova sam morala da napišem,

 da bi me prošao.

I isto toliko imaginarnih svjetova da sagradim, 

da bih te sasvim iz njih iselila.

Mojom stvarnošću provejava uspomena, 

živa poput sokova života koji nas čine ljudima.

I sve nešto mislim, ljubav ta,

 nikada do kraja oživljena,

 a opet, kao sam život živa, 

postojala je samo zbog dvije stotine stihova ovih.

I isto toliko sagrađenih svjetova.

Da je posljedica, zapravo, 

bila samo uzrok ljubavi. 

Nikada ljubav sama.

Zato, sada, izgleda,

kao da je ni bilo nije.

Ni u stihovima.

Niti svjetovima.

Tatjana Kuljača

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s