Ime ti više ne pominjem

Ime ti, više, ne pominjem. (Uludo!) vjerujem da ćeš tako brže da nestaneš. Baš kao blesavo dijete kad dlanovima pokrije oči, da sebe od svijeta sakrije. Odbio sam čak i da govorim o tebi, kada te drugi ljudi pomenu slučajno, trudeći se da zadržim led na licu. Trzaj u mišicama. Kožu da se ne pomjeri.Continue reading “Ime ti više ne pominjem”

Kanta za mentalni otpad

Svijet je naše ogledalo. Dobijamo ono što dajemo. Samo što često nismo ni svjesni šta se nalazi u brižljivo upakovanom poklonu, riječi, misli, koje darujemo drugima “Gospođo Kuljača, da li je sve u redu?”, pita me ljubazni policajac, misleći na automobil koji vozim kasno uveče. Osim pokvarenog zadnjeg stakla, koji ne mogu da zatvorim, paContinue reading “Kanta za mentalni otpad”