Ime ti, više, ne pominjem.

(Uludo!) vjerujem da ćeš tako brže da nestaneš.

Baš kao blesavo dijete kad dlanovima pokrije oči, da sebe od svijeta sakrije.

Odbio sam čak i da govorim o tebi,

kada te drugi ljudi pomenu slučajno,

trudeći se da zadržim led na licu.

Trzaj u mišicama.

Kožu da se ne pomjeri.

Kao da sam, unutar sebe, potpuno usmjeren na nešto sasvim drugo…

Moja riječ o tebi,

pretvori se u oštricu mača što ljepotu,

kojom neko kani da te objasni,

jednom kratkom riječju sasječe.

Jer te više ne uspjevam bezbolno,

provući kroz tijelo.

Tada me zagrebeš najjače

Tatjana Kuljača

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s