Noćas niko mirno ne spava.
Ni duhovi, niti ljudi.
Uspomene i sjećanja.
Ispuštene prilike
i namjerna skretanja.
Dlanovi su učinili toplim
omot albuma sa starim fotografijama.
Izlizalo ih vrijeme.
Sprali su ih dodiri.
A iz njih vrište,
Pred očima vaskrsli dani.
Dok vrijeme prebrzo leti,
Čujem ih, pjevaju o neprolaznosti.
Ipak, trenutak sve je bliži,
Kada ću biti nijemi svjedok
rađanja noći i smrti jednog dana
Kad mi prsti zabride
pod starim fotografijama,
što pojaju o besmrtnosti.
tatjanakuljaca.me 