Noćas niko mirno ne spava. 

Ni duhovi, niti ljudi.

Uspomene i sjećanja.

Ispuštene prilike

i namjerna skretanja.

Dlanovi su učinili toplim

omot albuma sa starim fotografijama.

Izlizalo ih vrijeme.

Sprali su ih dodiri.

A iz njih vrište,

Pred očima vaskrsli dani.

Dok vrijeme prebrzo leti,

Čujem ih, pjevaju o neprolaznosti. 

Ipak, trenutak sve je bliži,

Kada ću biti nijemi svjedok

rađanja noći i smrti jednog dana 

Kad mi prsti zabride 

pod starim fotografijama,

što pojaju o besmrtnosti.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s