Mileni

Tvoje tišine su bile nečujne za druge,

teško naziruće, prozirne, nevidljive tuge.

Tišine su uvijek zaglušujuće glasne,

a oči vješto nasmijane,

za oholi svijet, surov i gladan,

tuge iz krvi, neutoljivo žedan.

Malena, svijetu ništa nije sveto,

pa ni hrabrost tvoja, niti razdiruća bol.

Čak ni to što će poslije tebe sve drugačije biti,

ljudima nikada ne možeš ugoditi!

Zbog takvog svijeta si ćutala,

a zbog nje, sličnoj tebi, glasno progovorila.

Zato tebi hvala, 

od one koja nije smogla snage da se bori.

Hvala i od nje, nad kojom se pakao upravo tvori.

Hvala za svu nevinost koja zbog tvoje hrabrosti,

sličnu sudbinu nikada neće spoznati.

Niti će od ikakvog dodira,

strahotno, dušom i tijelom, zadrhtati.

Tatjana Kuljača

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: