Budi… slaba

Budi jaka. Balkanakska floskula što ne trpi suze i slabost, odavno nam je utrala osjećaj inferiornosti koji se javi kadgod nas život satire do vrištanja, a duša nam ječi.
Budi jaka.  Djeca da ne vide znak slabosti kod majke koja je kamen temeljac, stub porodice. Da ne bi ista ta djeca sutra pomislila da je u redu pustiti suzu i dati sebi dozvolu da budu slabi onda kada im život tako namjesti.
Budi jaka. Čak i onda kada se sve oko tebe i u tebi ruši.
Dođavola s tom snagom više! Nisi snažna ako samo dobro glumiš smirenost i pribranost. Prigrli suze i jecaj, nije nam ih Bog uzalud dao da ih iz sebe pustimo kad duši postane previše svega.
Budi slaba, bićeš sutra zdravija za svaku neprogutanu suzu i jecaj. Pokaži i njima, kojima si uzor, da je u redu biti tužan do suza. Preplašen do drhtaja. U bolu do vriska.
Ljudi smo, nismo statue.
Suze su dobre. Sa njima odlazi svaki višak boli iz nas.
Vrisak je dobar. Sa njim izlazi rušilačka snaga koja, inače, sjajno umije da zaore po zdravom tkivu.
Slabost je dobra. Pomaže ti da miruješ dok ne prikupiš snagu.
Nismo to mi izmislili. To nam je Bog dao.

Tatjana Kuljača

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: