Odavno se nismo sreli u svitanje,
na mjestu gdje pupe tanani snovi.
Poput magle neuhvatljiv,
tek jedva primjetno vidljiv,
odraz srećnog lica na smrznutom prozorskom staklu,
i ja.
Podsjeti me…
Na zrno sreće,
Koje se ponekad,
Na mračnom mjestu,
U čovjeku, duboko,
igrom slučaja,
Zametne.
T.K.
tatjanakuljaca.me 