Susret

Odavno se nismo sreli u svitanje,
na mjestu gdje pupe tanani snovi.
Poput magle neuhvatljiv,
tek jedva primjetno vidljiv,
odraz srećnog lica na smrznutom prozorskom staklu,
i ja.
Podsjeti me…
Na zrno sreće,
Koje se ponekad,
Na mračnom mjestu,
U čovjeku, duboko,
igrom slučaja,
Zametne.

T.K.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

%d bloggers like this: