Oči od stakla

Vidim te, malena moja,dok upijaš svijet očima od stakla,kroz koje se zraci sunca prelamaju,u duginim bojama.Toliko sam uplašena,da te neću uspjeti skrojiti,za odijelo,šiveno po mjeri surovog svijeta.Riječi mi, često, zvuče grubo,kada te otimam od snova,u kojima gradiš svijet,baš po svojoj mjeri.Vidjela sam i previše blata,da bih u čista koljena vjerovala,na putu kojim koračaš,do snova.Znaš, dokContinue reading “Oči od stakla”

Djelić koji nedostaje

Ljudi nas ocjenjuju prema sopstvenim očekivanjima. Vrednuju, prema nekoj svojoj mjeri, ono što jesmo i ono što nismo. Otud i toliko različitih utisaka o nama među ljudima, a da se ni zeru promijenili nismo.To malo podsjeća na stručnu kritiku nenapisanih dijelova priče. Izjalovljena očekivanja strastvenog čitaoca umiju da požanju svaku riječ koja je bila pažljivoContinue reading “Djelić koji nedostaje”

USPOMENA NA CVJETANJE

Duvala je svjećice na torti za svoj jedanaesti rođendan. Nismo ih imali tačno jedanaest. Bila je nedjelja, kasno smo se sjetili da kupimo nove, ili smo samo možda računali na babin štek sa rođendanskim svjećicama, napola dogorjelim. Pored nje brat i najbolja drugarica, a oko stola najbliži. Odahnula sam jer ne moram da pravim velikoContinue reading “USPOMENA NA CVJETANJE”

Tačka

“E, ovdje ćemo se baba i ja kopati”, reče mi deda prilikom posjete groblju u Sarajevu. “Tu ti je sahranjen pradjed Branko, a ovdje bješe ploča u obliku otvorene knjige sa njegovim stihovima. Sad nema ništa, razn’jela je granata u ratu”, priča mi, a ja čujem samo mir u njegovom glasu. Nisam bila previše mladaContinue reading “Tačka”

Zadatak za malog sa Kriptona

Ova nedjelja je prijetila da se završi kako je i započela. Mirno. Uživajući. Sve dok nisam uzela ćerkin udžbenik iz matematike da pregledam domaći. Hektolitri, litri, decilitri… Ajd’, nije teško, mislim se. Dok ne dođoh do zadnjeg zadatka, a moj dan se pretvori u agoniju. Pazi sad – ako vam se dijete sprema da zagaziContinue reading “Zadatak za malog sa Kriptona”

Terapija pisanjem nije čarolija kojom se u tri poteza otklanjaju tegobe nakon kojih postaješ novi čovjek. Terapija pisanjem je čarolija kojom pronalaziš istinskog sebe nakon što si svojevoljno počeo kopati po naslagama prošlosti. Kada se sjetiš ko si, prihvatiš, pustiš i staviš fokus na ono što ti prija, nazvaćeš terapijsko pisanje čarolijom koja ti jeContinue reading

Susret sa sobom

Od svih susreta, sastanaka, druženja, najmanje smo radi da se susretnemo sa sobom. Sve što u toku dana radimo, bilo da obavljamo kućne poslove, ili smo na poslu, te ono što radimo dok odmaramo – gledamo TV, čitamo knjigu, pretražujemo na internetu, gubimo se na društvenim mrežama, zapravo je naš pokušaj da skrenemo pažnju saContinue reading “Susret sa sobom”

Samo za tvoje oči

            Tekstovi, koje napišemo u okviru vježbi u terapiji pisanjem, ne pokazujemo nikome. ZBOG ČEGA JE TOLIKO VAŽNO DA NAPISANO OSTANE TAJNA? Jedan od osnovnih principa terapije pisanjem je iskrenost, kako bi sam proces bio djelotvoran i blagotvoran. Ukoliko nismo iskreni sami sa sobom, nesvjesno ili svjesno poturamo ono što je važno da na papir izađe.Continue reading “Samo za tvoje oči”