Mileni

Tvoje tišine su bile nečujne za druge, teško naziruće, prozirne, nevidljive tuge. Tišine su uvijek zaglušujuće glasne, a oči vješto nasmijane, za oholi svijet, surov i gladan, tuge iz krvi, neutoljivo žedan. Malena, svijetu ništa nije sveto, pa ni hrabrost tvoja, niti razdiruća bol. Čak ni to što će poslije tebe sve drugačije biti, ljudimaContinue reading “Mileni”

Roman “U inat svima”

“Dan u kojem ćeš poželjeti da vratiš vrijeme, sjedneš i slušaš, možda i nije tako daleko kao što misliš. A vrijeme je najveći prevrtljivac života, vjeruj mi.“ Nije ovo samo tkanje od riječi izvezenih da dočara jedno davno prošlo vrijeme. Ovo je krvopis gena, prkos, nepripadanje, počupano korjenje, ljubav kakva se samo u pjesmama možeContinue reading “Roman “U inat svima””

Poj o besmrtnost

Noćas niko mirno ne spava.  Ni duhovi, niti ljudi. Uspomene i sjećanja. Ispuštene prilike i namjerna skretanja. Dlanovi su učinili toplim omot albuma sa starim fotografijama. Izlizalo ih vrijeme. Sprali su ih dodiri. A iz njih vrište, Pred očima vaskrsli dani. Dok vrijeme prebrzo leti, Čujem ih, pjevaju o neprolaznosti.  Ipak, trenutak sve je bliži,Continue reading “Poj o besmrtnost”

(ДО)ЧЕКАТИ ЈЕ

Палио сам четврту цигарету заредом. Нервозно сам увлачио дим чекајући да се појави на вратима. Нисам ни сам био сигуран да ли ће ми нутрина заиграти када уђе у просторију. – Нервозан? – упитала ме Марија. – Као пас – одговорио сам. Насмијала се, као да се радује мојој нервози. Знам да мисли да сам заслужио. Коначно се огласилоContinue reading “(ДО)ЧЕКАТИ ЈЕ”

Ime ti više ne pominjem

Ime ti, više, ne pominjem. (Uludo!) vjerujem da ćeš tako brže da nestaneš. Baš kao blesavo dijete kad dlanovima pokrije oči, da sebe od svijeta sakrije. Odbio sam čak i da govorim o tebi, kada te drugi ljudi pomenu slučajno, trudeći se da zadržim led na licu. Trzaj u mišicama. Kožu da se ne pomjeri.Continue reading “Ime ti više ne pominjem”