Mileni

Tvoje tišine su bile nečujne za druge, teško naziruće, prozirne, nevidljive tuge. Tišine su uvijek zaglušujuće glasne, a oči vješto nasmijane, za oholi svijet, surov i gladan, tuge iz krvi, neutoljivo žedan. Malena, svijetu ništa nije sveto, pa ni hrabrost tvoja, niti razdiruća bol. Čak ni to što će poslije tebe sve drugačije biti, ljudimaContinue reading “Mileni”

Poj o besmrtnost

Noćas niko mirno ne spava.  Ni duhovi, niti ljudi. Uspomene i sjećanja. Ispuštene prilike i namjerna skretanja. Dlanovi su učinili toplim omot albuma sa starim fotografijama. Izlizalo ih vrijeme. Sprali su ih dodiri. A iz njih vrište, Pred očima vaskrsli dani. Dok vrijeme prebrzo leti, Čujem ih, pjevaju o neprolaznosti.  Ipak, trenutak sve je bliži,Continue reading “Poj o besmrtnost”

Ime ti više ne pominjem

Ime ti, više, ne pominjem. (Uludo!) vjerujem da ćeš tako brže da nestaneš. Baš kao blesavo dijete kad dlanovima pokrije oči, da sebe od svijeta sakrije. Odbio sam čak i da govorim o tebi, kada te drugi ljudi pomenu slučajno, trudeći se da zadržim led na licu. Trzaj u mišicama. Kožu da se ne pomjeri.Continue reading “Ime ti više ne pominjem”

Mir za djecu novog svijeta (koji nikako da bude rođen)

Sinovi i kćeri naše, budite u miru. Za vas se krv djedova i pradjedova,  prašnjavim cestama slijevala. A vlažna crnica rukama zgrtala. Porušena zemlja iz pepela dizala. Krvlju smo branili mir, K’o najveću svetinju,  vrijedniju od ijednog čovjeka. Ubijali smo za život,  cijeneći naš mir bitnijim od mira tuđeg. Govorićemo vam, djeco,  da je životContinue reading “Mir za djecu novog svijeta (koji nikako da bude rođen)”