Oči od stakla

Vidim te, malena moja,dok upijaš svijet očima od stakla,kroz koje se zraci sunca prelamaju,u duginim bojama.Toliko sam uplašena,da te neću uspjeti skrojiti,za odijelo,šiveno po mjeri surovog svijeta.Riječi mi, često, zvuče grubo,kada te otimam od snova,u kojima gradiš svijet,baš po svojoj mjeri.Vidjela sam i previše blata,da bih u čista koljena vjerovala,na putu kojim koračaš,do snova.Znaš, dokContinue reading “Oči od stakla”

Djelić koji nedostaje

Ljudi nas ocjenjuju prema sopstvenim očekivanjima. Vrednuju, prema nekoj svojoj mjeri, ono što jesmo i ono što nismo. Otud i toliko različitih utisaka o nama među ljudima, a da se ni zeru promijenili nismo.To malo podsjeća na stručnu kritiku nenapisanih dijelova priče. Izjalovljena očekivanja strastvenog čitaoca umiju da požanju svaku riječ koja je bila pažljivoContinue reading “Djelić koji nedostaje”

USPOMENA NA CVJETANJE

Duvala je svjećice na torti za svoj jedanaesti rođendan. Nismo ih imali tačno jedanaest. Bila je nedjelja, kasno smo se sjetili da kupimo nove, ili smo samo možda računali na babin štek sa rođendanskim svjećicama, napola dogorjelim. Pored nje brat i najbolja drugarica, a oko stola najbliži. Odahnula sam jer ne moram da pravim velikoContinue reading “USPOMENA NA CVJETANJE”

Tačka

“E, ovdje ćemo se baba i ja kopati”, reče mi deda prilikom posjete groblju u Sarajevu. “Tu ti je sahranjen pradjed Branko, a ovdje bješe ploča u obliku otvorene knjige sa njegovim stihovima. Sad nema ništa, razn’jela je granata u ratu”, priča mi, a ja čujem samo mir u njegovom glasu. Nisam bila previše mladaContinue reading “Tačka”

(ДО)ЧЕКАТИ ЈЕ

Палио сам четврту цигарету заредом. Нервозно сам увлачио дим чекајући да се појави на вратима. Нисам ни сам био сигуран да ли ће ми нутрина заиграти када уђе у просторију. – Нервозан? – упитала ме Марија. – Као пас – одговорио сам. Насмијала се, као да се радује мојој нервози. Знам да мисли да сам заслужио. Коначно се огласилоContinue reading “(ДО)ЧЕКАТИ ЈЕ”