Hajde da se igramo!

Bila sam jedna od onih mama koje su se igre i pomamljivanja pred spavanje plašile k’o od samog đavola. Posebno ako ih neko drugi pomami. Djelovalo bi mi kao da nikada neće zaspati kad se onako kikoću i jure po sobi  kao da su se najeli ludih gljiva. Da ti se zamanta kad ih gledaš. Razmišljala sam, dok se oni smire trebaće mi najmanje pola sata, a zahtjev za smirivanjem će biti propraćen negodovanjem, a onda i suzama koje nisam nikako mogla da trpim. Kad bi ih suprug krenuo pomamljivati dizala bi mi se kosa na glavi uz propratnu viku: ,,Ne pomamljuj ih inače ćeš ti da ih uspavljuješ!” I onda bi prekidao igru i prepustio bi ih mom ritualnom čitanju priča i pjevušenju, dok ne popadaju od umora. Ili dosade.

Od skoro sam otkrila da igra sa djecom, ne samo pred spavanje, može da posluži za otpuštanje stresa, negativne energije, pa čak i liječenje nekih traumatičnih iskustava kroz smijeh. Sama igra im omogućava da na kratko mogu biti doktori u bijelim mantilima koji preslušavaju pacijenta i od njih zavisi život osobe koja traži njihovu pomoć. Mogu postati mađioničari koji nas uz par čarobnih riječi pretvore u šta god oni žele. Ili da postanu toliko snažni da nas u samo jednom potezu obore na pod a mi ostanemo iznenađeni njihovom snagom. Kroz igru oni dobijaju moć koju u stvarnosti nemaju i osjećaju se kao da drže pod kontrolom situacije koje su im nekada možda izazvale negativna osjećanja, pa čak i traume.

Možete da postanete veliki, ogromni pas kojeg će oni ukrotiti samo jednim potezom ruke. Ili strašno čudovište koje ih inače plaši, a koje će ovog puta da se na smiješan i zabavan način kreće po prostoriji, da od njih bježi i na kraju bude uhvaćeno i savladano. Kada upadnu u histeričan plač možete da se pretvarate da ste uplašeni od njihovog strašnog krika, uz grimasu koja ih uvijek dovede do smijeha i prekida napada bijesa. Možete se pretvarati da je dijete kučence koje ni po cijenu života ne smije da se popne na krevet i da legne da spava. I dok se samo okrenete, dijete se kikoće sa tog istog kreveta u koji nije htjelo da ide.

Brojne su igre koje mogu biti od velike pomoći da gotovo uvijek dobijete ono što želite, ili prekinete ponašanje koje vam ne odgovara, a da ne upadate u ljutnju, viku i prijetnje batinama i kaznama. A kad god osjetim da gubim kontrolu, što se gotovo uvijek dešava kada me umor savlada te nemam energije da se sa njima izborim, prisjetim se da ja imam moć i pravo izbora. Da sam starija. A oni samo djeca. I to me vrati u balans kad god mi zatreba. Pred spavanje igra može da bude sjajan pomoćnik za otpuštanje nakupljenog stresa, kako njima, tako i vama. Možete da iscjelite razna iskustva, kako ona koja su se desila baš tog dana, pa tako i neka ranija.

Prije dvije večeri bila sam na ivici snage zbog problema na poslu. Nisam nikako bila raspoložena za igru, a ni za priču, niti bilo čija pitanja i zanovijetanja. Po pravilu, kad tako ,,padnemo” kreće privlačenje pažnje roditelja koji je fokusiran na nešto sasvim drugo. I što god roditelj ima veću potrebu za samoćom, mirom i tišinom, to djeca više nastoje da roditelj usmjeri pažnju na njih, a alatka za sigurno skretanje pažnje je redovno ponašanje koje nama ne prija. I onda upadnemo u još veći problem jer oni postaju nemogući a mi se osjećamo bespomoćnima.

Elem, u jednom momentu sam se pribrala i počela sam da se igram. ,,Joooj, boli me vrh kose! Glava! Daj mi vode! ‘Oću čokolade! On me gurnuo! Ona me krivo pogledala! Piški mi se! Oću da gledam crtani!” A onda se desila nevjerovatna promjena! Ne, Erik nije postao Bananamen. Moja začuđena djeca su prekinula svo negodovanje i zahtjeve. Pretpostavljam da su bili u šoku zbog mame koja je izigravala razmaženo i zahtjevno derište i počeli su da se smiju: ,,Mama, šta ti je?!” Bacih se na pod i počeh da mlataram rukama i nogama kao dijete u napadu histerije. Oboje su skočili na mene da me savladaju uz kikotanje i smijeh, a ja sam ih zgrabila pretvarajući se da sam se izliječila. A onda smo se rvali i cmakala sam ih dok nisu počeli da me mole da prekinem.

Pod jedan, postala sam hit mama, najzabavnija mama na planeti (ikad!). Pod dva,zabavila sam se i opustila bolje nego da sam popila nešto za smirenje i otišla da spavam. I pod tri, zaspali su kao top i niko se nije budio da traži išta.

Igra sa djecom postala je moj najbolji saveznik u sprječavanju ponašanja djece koje mi kida živce, ili postizanju ponašanja koje želim. A svaki korak možemo pretvoriti u igru koja je ljekovita za sve koji u njoj učestvuju. Djeca su prirodno ovorena za saradnju. Samo im trebamo prilagoditi način na koji oni sa lakoćom funkcionišu i zahvaljujući kojem će i naši dani postati mnogo lakši.

 

Izvor: Gracija

Advertisements

Vremeplov

Desio se susret sa nekom stihovima neke stare JA, nekom od prije dvadesetak ljeta. Bješe to noćas, kad se jedan dan potpuno predao drugom. Negdje na pola noći. Stranice šarene sveske tankih korica bjehu ispisane stihovima skrivenim od svijeta.

Toliko bola, gorčine, riješenosti, volje, odustajanja, zanosa, tragedije, svršenosti. Ljubavi, ljubavi, silne ljubavi koja ruši i najčvršće zidove. Razočarenja i nade, svakog ponovnog kraja svijeta zbog neuzvraćene emocije. Propadanje u sebe. Davljenje u sopstvenoj tuzi.

Gdje sam?

Odrasla?

Nesposobna da se više jednako dam?

Otkrih stihove zrna tek zagrebane mudrosti mladih godina. Riječi koje bijah zaboravila. Oprostite mi na nevještosti, bilo mi je tek devetnaest ljeta. Bješe to u prošlom vijeku. Toliko davno.

 

,,Najljepše je skočiti u prošlost,

ploviti po uspomenama,

grickati preostale krajičke sjećanja. 

Poljubac je bio slađi,

Ne! Nisam umislila!

Gledao si me ljepše,

Čvršće mi stegao ruku.

Dodiri su bili ružini poljupci,

A tvoje usne – raspukli nar.

Riječi – najljepša pjesma.

Zar ti se ne čini

Da sam te onda ljepše voljela?’’

 Ne sjećam se ni kome sam je posvetila. Da sam iole posumnjala da se jednog dana neću sjećati uzroka svoje patnje koja bi me dovodila do dubine tuga u kakve danas ne zalazim, zapisala bih ime njenog uzroka. Njene inspiracije.

Ali se ne sjećam.

Pamtim samo duboko kidanje u stomaku koje sam posljednji put dopustila deset godina od sad.

I nikada više.

Kažu da tuga i patnja pletu najljepše stihove. Više iz patnje ne stvaram. Možda smo nekada mislili da, ukoliko ne patimo, nismo živi. No, to sa ljubavlju i nema puno veze. Nisu nas previše učili da volimo sebe. Uprkos zakonu starom koliko i svijet kakvog poznajemo.

Moja mala pametna glava sinoć mi je ozbiljno saopštila:

,,Mama, ja sve vas mnogo volim, samo sebe ne volim’’.

Iako znam da, sa svojih nepunih sedam ljeta, nije previše svjesna težine onoga što izgovara, uhvatila sam je za ruku i rekla:

,,Od svih ljudi na svijetu sebe moraš najviše da voliš. Ako ne voliš sebe, nećeš imati ni svijetu šta da daš.’’

Prećutala sam joj da, ukoliko ne bude voljela sebe, drugi je neće cijeniti. Olako će prihvatati sve što im bude nudila u zamjenu za priznanje njene posebnosti. Koja je božanska sama po sebi.

,,Divna si, vidiš li to?’’

Ne vidi. Stidi se. Ponavljaću joj, sve dok joj kao mantra ne postane.

Želim joj stvaranje iz ljubavi, a ne iz patnje. Patnja je odsustvo ljubavi.

Kao što je i mrak nedostatak svjetla.

A zlo nedostatak dobra.

Mržnja nedostatak ljubavi.

Upalimo plamen da otjeramo tamu.

Vrijedni smo svakog slova iz ljubavi napisanog.

 

 

Zašto su oni naše najveće ljubavi

Neke žene osjete odmah, a neke baš i ne. Nema to veze s tim da li je proradio materinski instikt, već prosto između dva bića iskra ljubavi se upali odmah ili nekoliko trenutaka nakon toga. Nije ni čudo! Porođaj, kako god on izveden, za ženu je traumatično i predivno iskustvo. Stvorila sam novi život. Nema ništa božanskije što žena može uraditi od toga. Kažu da se porođajne muke brzo zaborave, no ja pamtim kao slon. Neću pisati o onom bolnom dijelu, nije o tome riječ. Hoću da uhvatim zauvijek onaj momenat upoznavanja i prepoznavanja dvije duše, kada sam poljubila onaj medeni nosić i gledala u one okice koje su me mrko posmatrale a ustvari su se samo navikavale na svjetlost ovog svijeta. Nije jednostavno, devet mjeseci bebe provedu u maminoj pupi potpuno zaštićene i ušuškane. Ne možemo im zamjeriti što nam se ne osmjehnu odmah.

Sjećam se prvog porođaja i trenutka kada su mi donjeli bebu. Privila sam je na grudi. Osjećaj potpunosti i totalne nirvane nikada neću zaboraviti. Sreća, ogromna, neopisiva! Emocije koje tjeraju suze na oči. Mirišem je, znam da me je do prije četiri sata šutirala i pokušavala mi pomjeriti desno rebro iz ležišta. Gledam na koga liči a onda shvatim da me baš briga na koga liči, samo neka je živa i zdrava. Obožavam je, volim, ljubim. Plašim se da je ne ,,polomim”, djeluje tako sićušno i krhko. Naslonila ona glavicu blizu maminog srca. Spava, diše. Razmišljam kako još nisam vidjela takvo povjerenje kad se bezrezervno nasloniš na nekoga i osjećaš da će te štititi i da ti se ništa ne može dogoditi. Prvi smješak iz sna sam uhvatila kamerom. Puštam ga i danas kad želim prizvati onaj osjećaj neopisive i skoro budalaste sreće, kad ne vidim ništa drugo i na svijetu ništa drugo ne postoji. Odrastanje djece pamtimo sa pomješanim osjećanjima. Nije lako, ali je predivno. Stvaraš malog čovjeka. Učestvuješ u oblikovanju jedne duše i osobe. Opet, budu svoji, čisto da te opomenu da sami biraju svoj put, od malih nogu.

Ubjedljivo najzanimljiviji su sa navršene tri godine. Tada su puni izjava koje nasmijavaju i najzgrčenije mišiće. Sjećam se teatralne predstave kroz zatvorena vrata od sobe: ,,Mama, plače ti dete!!! Ostaću ovde do kraja života!” ,,Đed se upr’o”, za jednog našeg dedu koji je oniži rastom. Za istog dedu je takođe izjavila: ,,Ne smije deda kafu, on je mali!” Učio jednom prilikom tata Sofiju da napiše broj pet, a ona se muči, muči i na kraju izjavi: ,,Ja ne znam, ja sam mala. Hoćeš da ti napišem slovo Г ?” Vidi ona da je to nešto slično.

A što tek zna sakriti stvari! U vječitoj potrazi za papama kroz kuću, vidno iznervirana, upitah svoje dijete: ,,Sofija, gdje su ti papuče?”, ona odgovori: ,,Ispod stola, neću ti kazati!” Samo da se zna, glupira se glupaljkom. Jednom prilikom je dobila čokoladu od djeda i kako zna da je ne smije pojesti prije ručka, uzvrtjela se, došla do mene i rekla: ,,Mama, vidiš, ovdje lijepo piše ČO-KO-LA-DA-PRI-JE-RU-ČKA!’’ Cijenim trud i snalažljivost, ali pravila su pravila.

Iz vrtića je jednom došla sa izjavom: ,,Mama, juče smo ja i drugar pitali kuvaricu šta ima za ručak i ona je odgovorila: ,,Životi!’’, a ja sam je čula ,,Žiroto’’. Pretpostavila sam da je za ručak, ipak, bio rižoto i da niko svojim životom nije platio da biše oni taj dan jeli.

Pred rođenje druge bebe plašila sam se da li ću ga moći voljeti kao prvo. Sina sam vidjela dan nakon porođaja. Kad smo se njušnuli rodila se ljubav na prvi pogled, ogromna, neuništiva, predivna. Ništa ne boli kad je beban u mom naručju. Sve prestaje da postoji. Izmami mi onaj blago tupkasti pogled i osmjeh čim uđe u sobu moja ,,beba broj dva’’. Sad uživamo u komunikaciji. Guče on, gučem ja. Cmačem one medene kiflice od nogica, ljubakam prstiće na stopalima, uvučem nos između ramena i vrata i mirišem, mirišem dok se dobro ne nadišem tog slatkog, nevinog mirisa bebe. On uživa, mama još više. To je onaj stepen slatkoće kad počnu da svrbe zubi, bih nešto da gricnem, pa onda ljubim, ljubim, ljubim. Znam da će se za koju godinu ,,oteti’’, neće dati da ga gnjavim, pa koristim sad svaki momenat, dok sam jača od njega. A tek osmjeh… Kad se nasmije najsrećnije na svijetu, kao da me nije bilo danima!

Volimo ih jer su nam na prvom mjestu. Čim ih dobijemo sebe svrgnemo sa najbitnijeg mjesta u našem životu i na to isto postavimo djecu. To su naši produžeci. Jedini siguran trag koji za sobom ostavljamo. Volimo ih najčistijom ljubavlju, da nam traju što duže, da njihove zvijezde svijetle najjače na nebu i da budu bolji od nas samih. Što im jača krila podarimo letjeće više i dalje. Jednom se moj suprug našalio sa Sofijom i pitao je: ,,Šta misliš, ko koga više voli, da li ti mamu, ili mama tebe?” Rekla sam mu, da ona ne čuje: ,,Mama nju’’. Ovako možeš voljeti samo onoga kog si stvorio.

Priča iz knjige ,,Kako raste mama”

Festival RODITELJSTVO NOVOG DOBA 2017. na Adi Ciganliji (drugi dan)

RND
Autor RND

Drugi dan festivala RODITELJSTVO NOVOG DOBA nastavio se u još opuštenijoj atmosferi nego prethodnog dana.

Takvoj atmosferi su doprinele i trudnice kojima je, pre svega, bio namenjen prvi deo predavačkog dana.

O ulozi i značaju svesnog roditeljstva u prenatalnom periodu govorila je Dušanka Marinković, akreditovani praktičar EFT tehnike i viša medicinska sestra V stepena stručne spreme. Buduće mame i tate su mogli da saznaju zašto je svesno roditeljstvo u prenatalnom periodu direktno odgovorno za naše zdravlje i naš kasniji život, kako svesno roditeljstvo može da utiče na promenu DNK u prenatalnom periodu i šta uopšte znači biti svestan roditelj još pre rođenja deteta.

Iz Crne Gore na festival je stigla i Tatjana Kuljača, autor knjige „Kako raste mama“, koja je prevedena na engleski jezik a proglašena je najboljim vodičem za roditeljstvo na našim prostorima. Tatjana Kuljača je i instruktor programa Aware Parenting (Svjesno roditeljstvo), mentorke Marion Rose iz Australije, a tema njenog predavanja je bila – Kako da iscelite i osnažite svoju porodicu. Ovaj program nam omogućava da se bolje povežemo sa svojom decom, ali i sa nama samima, da naučimo kako da kroz igru pomognemo detetu da se oslobodi trauma i da bez velikih poteškoća  izazovemo željeno ponašanje.

Drugi panel na festivalu RODITELJSTVO NOVOG DOBA bio je posvećen porođaju, sa velikom naznakom na „prirodni“, a učesnici panela, koji je izazvao veliko interesovanje, bile su babica Divna Miljković, prof. dr Mirjana Sovilj, autor programa „Prosvetiteljsko roditeljstvo“, dr Milica Vesić Dimitrijević, ginekolog, i Jadranka Mitrović, mama koja je sa suprugom bila i na prošlogodišnjem festivalu. Danas su oni roditelji malog nasmejanog dečaka a Jadranka je sa puno radosti želela da podeli svoje iskustvo iz trudnoće i sa porođaja sa budućim mamama i tatama. Panel je vodila Nataša Vukićević, jedan od osnivača Udruženja Roditeljstvo novog doba.

Posebne emocije na festivalu izazvalo je predstavljanje fenomenalnih rezultata koje je u radu sa svojom ćerkom postigla Nadica Blažić, predsednica Udruženja samohranih roditelja dece sa invaliditetom „Plava školjka“. Devojčica je rođena sa jedinstvenom medicinskom dijagnozom za koju niko nije imao dobre prognoze a danas je Milena druga na svetu u hip-hopu dece sa invaliditetom. Za prisutne je izvela jedan deo svoje koreografije, što je izazvalo pravo oduševljenje. Nadica kaže da kroz „Plavu školjklu“ želi da ohrabri i druge mame, naročito samohrane, da se bore za svoju decu, da ih ne skrivaju, već da im omoguće da pronađu svoje mesto u društvu.

Na ovu potresnu ali i toliko optimističnu životnu priču nadovezala se Milka Milovanović-Minić, koja je pokazala rezultate rada sa decom dok je bila direktor Ustanove za decu i mlade -“Sremčica“ i najavila još puno aktivnosti koje su planirane u okviru novobeogradskog Centra za brigu o starima, deci i osobama sa invaliditetom, sa akcentom na načine da se olakša život dece sa posebnim potrebama.

Završna predavanja bila su posvećena roditeljima dece starijeg uzrasta, a prvo od njih je bilo – Kako sa decom pričati o seksu, tema o kojoj su govorili ginekolog dr Igor Plješa i Jasminka Petrović, autor knjige „Seks za početnike“, koja je prevedena na 25 jezika. Dr Plješa je sa prisutnima podelio iskustva iz prakse iznoseći skoro neverovatne činjenice u pojedinim trenucima o tome sa čime se danas susreću mladi ulazeći u svet odraslih, od maloletničkih trudnoća, polnih bolesti, droga i još mnogo drugih otežavajućih momenata na putu odrastanja.

Ovo je zaista bila tema koju ni jedan roditelj starije dece ne bi trebalo da propusti.
Zanimljive podatke čuli smo i na sledećem predavanju koje je održala Iva Eraković, izvršna direktorka Prijatelja dece Srbije o zamkama interneta. Jedno nedavno istraživanje je pokazalo da samo 5 % dece prijavljuje uznemiravanje preko interneta a 20 % dece je tako nešto doživelo. Na ovom predavanju mogli smo da čujemo i kako da prepoznamo da li je dete žrtva maltetiranja, kao i koja su to „sumnjiva“ mesta na internetu koja ne bi trebalo da posećujemo, ni mi, ni naša deca.
Sa temom „NLP za decu – Kako da podstaknete pravi način razmišljanja kod deteta“ ali i sa neverovatnom energijom stigli su na festival Lidija Marković Rozati i Tomas Bjorge. Ovo dvoje međunarodnih NLP trenera, ko-kreatora  Momentum MethodeTM– alata za lak, svrhovit i život pun samopouzdanja, na veoma zanimljiv način predstavili su se publici tako da se predavanje pretvorilo u interaktivnu radionicu sa puno pitanja i reakcija publike.
Naš poznati psiholog Žarko Trebješanin, održao je na kraju festivala predavanje o potrebi za novim načinima vaspitavanja i prevaziđenom konceptu autoritarnog odnosa između roditelja i dece. Pronalaženje balansa u roditeljstvu svakako nije jednostavno i lako ali mu treba težiti. Profesor Trebješanin je na kraju drugog dana festivala prisutnima pružio osnovu na kojoj mogu da grade svoj odnos sa detetom, sa međusobnim poštovanjem jer detetu treba omogućiti da razvije samopouzdanje kako bi samouvereno ušlo u svet odraslih. A roditelji na tom putu ne treba da budu otežavajuća okolnost, već najbolja moguća podrška.
Za vreme festivala Dušanka Marinković je održala i dvodnevnu besplatnu radionicu za trudnice – Oslobodi se straha u porođaju sa EFT tehnikom, tj. kako se pripremiti za porođaj u šest koraka, kojoj su prisustvovali ne samo buduće mame, već i tate.
Na posebnoj radionici polaznici su od Dušanke mogli da nauče i kako da se oslobode ili otklone blokade ka novcu i izobilju uz pomoć EFT tehnike ili popularnog tapkanja.
Posetioci na festivalu su imali priliku da se u Zdravstvenom kutku posavetuju sa Nadom Lazić o dojenju, kao deo projekta Mam klupe za dojenje. Dr Tatjana Vukomanović, pedijatar i vlasnik portala Moj pedijatar, kao i časopisa Zdravo dete i Moj pedijatar, bila je spremna za pitanja i dileme prisutnih roditelja oko zdravlja njihove dece, a fizioterapeut Snežana Milanović omogućila je zainteresovanima da uz pomoć aparata SpineScan-a provere stanje kičme i poremećaje u držanju tela.
I mališani su imali svoje aktivnosti. Posebno im je bila zanimljiva radionica slikanja u pesku koju je organizovao Centar zANIMA. Anna Kononenko, idejni vođa ovog centra, osmislila je radionicu sa ciljem da se kroz igru podstakne diskusija na temu vlastitih emocija. Rad sa peskom pomaže buđenju  spontanosti i otkrivanju unutarašnje snage psihe koja pokreće samoisceljenje, integraciju, razrešavanje konflikata na nenametljiv  i prirodan način. Suvišno je reći da su deca više nego opčinjena peskom i mogućnošću da stvaraju različite motive i slike.
Deca koja nisu bili raspoložena da učestvuju na radionicama mogla su da igraju golf, crtaju, vide kako izgleda Školica lepog govora, trče za balonima ili da samo uživaju u suncu i lepom vremenu.
Prijatelji festivala su za posetioce pripremili i lepe nagrade koje su dodeljene na kraju drugog dana u veseloj i opuštenoj atmosferi: Chicco poklon paket, Mam poklon paket, program mazaže za bebe u SYNChrony Lab-u, program muzikoterapije za bebe u SYNChrony Lab-u, knjiga Sanje Ciganović „Priče iz života razvedene mame“ i knjiga Jelene Holcer „Uspešan roditelj-uspešno dete“.

Za sve nas koji smo učestvovali u organizaciji ovog festivala ovo je novo iskustvo jer smo pokušali da spojimo interesovanja roditelja i zabavu za decu kako bi vikend proveli na jednom mestu, u prirodi, u lepom okruženju, ali i kako bi sa festivala izašli sa mnogo više znanja i spremnosti da rade na što boljem odnosu sa svojom decom, ali i sa njima samima.

Zahvaljujemo se svim predavačima, posetiocima i ostalim učesnicima, a u ovom slučaju naročito Sanji Ciganović, koja je bila pravi deo tima od samog početka, kao i Ivani Vani Stanisavljević koja je bila spremna za svaki zadatak.
Ovaj festival organizovale smo sa istim entuzijazmom i odgovornošću, nas pet – Jelena, Tanja, Jasmina, Nataša i Dragana i ovu lepu priču završavamo jednom zajedničkom fotografijom – možda umorne, ali sa osmehom.

Attachment Play- priča na malo drugačiji način

Attachment Play su igre kroz koje se povezujete sa vašom djecom. Igrice koje kroz smijeh iscjeljuju i oslobađaju djecu od napetosti. Večeras smo se spontano igrali pred spavanje. Tražili su mi da im pričam priču ,,Tri mala praseta”. Odlučila sam da je ,,začinim” malo jer mi je original prilično dosadio. Rezultat je bio smjehotresan i toliko opuštajući da su ubrzo zatim zaspali sa osmjehom na usnama 🙂

A priča ide ovako….

  • Bila tri mala praseta iz Afrike koja vole da jedu paprike. Čuli su da je u šumu stigao vuk, koji nije iz Afrike i ne voli da jede paprike! Požuriše tri mala praseta iz Afrike koji vole da jedu paprike da sagrade kućice. Prvo malo prase iz Afrike koje voli da jede paprike sagradi kućicu od slame. Drugo malo prase iz Afrike koje voli da jede paprike sagradi kućicu od drveta, a treće malo prase iz Afrike koje voli da jede paprike sagradi kućicu od cigle. Prva dva mala praseta iz Afrike koji vole da jedu paprike, zadirkivali su treće malo prase iz Afrike koje voli da jede paprike zato što je izgubilo cijeli dan u gradnji svoje kuće. Pala je noć… Veliki i strašni vuk koji nije iz Afrike i ne voli da jede paprike dođe kod prvog malog praseta iz Afrike koje voli da jede paprike i pokuca na vrata. Kako mu niko ne odgovori poče da prijeti: ,,Duvaću, puvaću i oduuuuvaću ti kuću! Auuuuu!!!” i sruši kućicu za čas. Jadno malo prase iz Afrike koje voli da jede paprike pobježe kod drugog malog praseta iz Afrike koji takođe obožava paprike i sakriše se u kućicu od drveta. Dođe vuk koji nije iz Afrike i mrzi da jede paprike i poče da duva u kućicu Auuuuuuu! Sruši kućicu iz dva pokušaja! Pobjegoše dva mala praseta iz Afrike koji strašno vole paprike kod trećeg brata prasca što načini kućicu od cigle. Dođe ljutiti vuk koji nije iz Afrike i mrzi paprike i povika: ,,Puvaću, duvaću i oduuuuvaću vam kuću! Puuuuuuuu!” I duvao je i duvao je i nije mogao da oduva kućicu! Mali prasići iz Afrike koji vole da jedu paprike radovali su se što su umakli vuku…. Djeco, znate li zašto vuk nije mogao da oduva kućicu?
  • Zato što je kućica od cigleee!!! – već plaču od smijeha, bukvalno.
  • Ne! – pobjedonosno uzvknuh.
  • Nego?! – ostadoše začuđeni.
  • Zato što je to vuk koji NIJE IZ AFRIKE I NE VOLI DA JEDE PAPRIKE!

Može to da bude i vuk iz Kine koji voli da jede mandarine.

Kako god, smijali su se dok se nisu počeli hvatati za stomačiće.

Zaspali su kao dvije male bebe.

Pokušajte 🙂

Čaroban dan je iza mene… U predivnom ambijentu Life Club Integra na Adi Ciganliji održan je drugi dan Festivala Roditeljstvo Novog Doba sa sjajnim predavačima i fantastičnim organizatorima! Toliko divnih bića na jednom mjestu a svi sa jednom istom misijom ,,OSVIJESTIMO” ko smo, šta smo, šta radimo, koje izbore imamo i šta biramo. Odavde je krenulo da klija sjeme svjesnosti u roditeljstvu i srce mi je puno kad vidim da je sve više ljudi zainteresovano za temu svjesnog roditeljstva, koja počinje sa odlukom da postanemo roditelji. Mi smo ti koji pravimo revoluciju svjesnosti i sve više nas se budi i shvata bitnost svega onoga što uradimo, kažemo, pomislimo i onoga kako se osjećamo. Kao što danas reče dr.Mira Sovilj, odlukom da postanete svjestan roditelj i da imate pravo na izbore utičete ne samo na svoj i život svog djeteta, već i na destet narednih generacija! Presrećna sam jer je i moja tema ,,Aware Prenting-iscjelite i osnažite svoju porodicu” naišla na sjajan odziv i predivne reakcije! Kad predavač prepozna da probudi iskru u onome do koga nastoji da dopre- nema sreće veće od te.
Hvala Jasmini Stefanović , Nataši Vukićević, Vesni Jovanović, Milici Bursać i svim ostalima iz Roditeljstva Novog Doba na pozivu i sjajnom gostoprimstvu! Bilo mi je zadovoljstvo da budem dio jedne ovako bitne manifestacije koja je pokretač jednog sasvim novog doba u razvoju roditeljske svijesti. Hvala divnim ljudima koji su došli na moje predavanje i svojim prisustvom učinili ga još bogatijim i zanimljivijim.
Hvala od srca AllMe i Neveni Leskovac koji su omogućili da ja danas budem na festivalu 🙂
Rad Roditeljstva Novog Doba možete pratiti na ovom linku https://www.facebook.com/roditeljstvonovogdoba/ gdje ćete naći pregršt informacija koje vam mogu uljepšati život i dati jedan sasvim novi pogled na svijet.
Moja duša je danas ogromna. Hvala na povjerenju i divnom druženju… zahvalna sam od srca :* :* 

Aware Parenting- Kako da isceite i osnažite svoju porodicu

02.04.2017. u 11h održaću predavanje na temu ,,Aware Parenting – Kako da iscjelite i osnažite svoju porodicu”, koje će se održati u okviru ovogodišnjeg festivala RODITELJSTVO NOVOG DOBA 1. i 2. aprila u Beogradu na Adi Ciganliji, u prelijepom prostoru Integra Life Cluba i inspirativnom, prirodnom okruženju.
Festival traje dva dana, od 10 do 19 h.
Koncept koji predstavljam, Aware Parenting, polako se širi svijetom i primjenjujući ga sa svojom djecom iskusila sam predivne promjene koje želim svima!
Više na temu možete pročitati ispod, a o samom predavanju i ostatku programa više u linku ispod. Tamo vas čekaju sjajni predavači, bezbroj korisnih informacija i osvješćujućih uvida.
U terminu od 13:30 – 14:30 biće predstavljanje knjige ,,Kako raste mama”, a bićete u mogućnosti i da obezbjedite svoj primjerak uz potpis autorke.

Sponzor predavanja je ,,AllMe”, Nevena- Leskovac.

,,Aware Parenting – Kako da iscjelite i osnažite svoju porodicu”

Svjesno roditeljstvo je kreirala Aletha Solter, švajcarsko-američka doktorica razvojne psihologije. Aware Parenting je nastao kombinovanjem njenog iskustva doktora razvojne psihologije i iskustava koje joj je donijelo majčinstvo. Takođe je i osnivač Instituta Svjesnog Roditeljstva koji ima instruktore u 17 država širom svijeta. Napisala je više knjiga od kojih su najznačajnije ,,The Aware Baby’’,,Help children Flourish’’, ,,Tears and tantrums’’, ,,Raising Drug Free Kids’’ i ,,Attachment Play’’.
Svjesno roditeljstvo je pristup koji, prije svega, ističe značaj i ulogu emocija, kako kod novorođene, tako i starije djece, pa i nas odraslih. Cijeli pristup se temelji na principu da su suze najbolji prirodni sistem za iscjeljivanje i da ih, kao takve, ne bismo smjeli prekidati. Suze su najprirodniji put emocija iz tijela ka vani, prirodni anti-stres mehanizam. Naravno, postoji pravilan način kako se beba ,,isplakuje’’, nikako je ne smijemo ostavljati da sama prolazi kroz taj proces, jer na taj način stvaramo nove traume.
Prekidajući plač uzrok stresa ne nestaje. On je i dalje u organizmu stvarajući pogodno tlo za stvaranje mehanizma kontrole emocija (,,Control Patterns’’) koji bebu prati kroz život.
Svjesno roditeljstvo (,,Aware Parenting’’) je pristup koji nam omogućuje da se bolje povežemo sa djecom i nama samima, shvatimo značenje svojih potreba i potreba djeteta, da naučimo kako kroz igru (,,Attachment Play’’) možemo da pomognemo djetetu da se oslobodi trauma, kao i da izazovemo željeno ponašanje kod djeteta.
Ovaj pristup nas uči i kako da prepoznamo zašto na neka ponašanja burno reagujemo (,,Sweet Spots’’), čak iako je situacija, naizgled, bezazlena. Svjesno roditeljstvo nas uči kako da provodimo svjesno vrijeme sa djetetom (,,Present Time’’), što postaje čvrsta baza povjerenja i odnosa koji sa Vašim djetetom gradite.
Postavljanje nježnih granica (,,Lovely Limits’’) dolazi uvijek na kraju igre ukoliko dijete ne želi da prekine igru, ili kada je potrebno postaviti bilo kakvu drugu granicu ukoliko dođe do neželjenog ponašanja. Tada je bitno ostati uz dijete i pokazati mu da smo tu za njega. Plač je nešto što se dešava nakon postavljanja nježnih granica, ali i to je dio procesa koji mora da odradi svoje. Ne treba ga prekidati.
Svjesno roditeljstvo omogućava da:
• Naučite da slušate Vaše dijete sa prisutnošću i ostvarite trajnu i kvalitetnu vezu sa djetetom;
• Pomognete bebama i djeci da oslobode tijelo od stresa. Tako činite da djeca spavaju bolje, mirniji su, strahovi se umanjuju.
• Pomognete djetetu da izbaci neželjena ponašanja kao što su: stavljanje stvari u usta, grickanje noktiju, udaranje, bacanje stvari i sl.
• Prepoznate sopstvene potrebe i potrebe djeteta i naučite da ih ne zanemarujete. Vaše potrebe su jednako važne kao i potrebe Vašeg djeteta. Ovo je ključ srećnog roditeljstva;
• Prepoznate uzroke svog ponašanja i onoga što osjećate, što dovodi do lakšeg oslobađanja od negativnih emocija prouzrokovanih ranijim iskustvima iz djetinjstva;
• Prepoznate i izbacite mehanizme kontrole emocija. Emocije moraju naći put ka vani. U suprotnom rovare po organizmu stvarajući pogodno tlo za poremećaje i bolesti.
• Pronađete saosjećanje za sebe i prestanite sa samokritikom. Vama je potrebna ljubav, kao i Vašem djetetu.

http://roditeljstvonovogdoba.com/glavni-program-na-festivalu-u-nedelju/