Roman “U inat svima”

“Dan u kojem ćeš poželjeti da vratiš vrijeme, sjedneš i slušaš, možda i nije tako daleko kao što misliš. A vrijeme je najveći prevrtljivac života, vjeruj mi.“ Nije ovo samo tkanje od riječi izvezenih da dočara jedno davno prošlo vrijeme. Ovo je krvopis gena, prkos, nepripadanje, počupano korjenje, ljubav kakva se samo u pjesmama možeContinue reading “Roman “U inat svima””

Šššššššš!

Vrijeme je stalo. Zamislih te sasvim blizu, dok si daleko na jedno tijelo od mene, samo. Ljudi, najednom, ne govore više. Ne vidim niti jedan pokret u kafeu prepunom ljudi. Naelektrisanje posta bolno opipljivo dok o besmislicama pričamo. Životu. Mogućnostima uma. Kafkinom ,,Procesu’’. Zmajevima. Ne usudismo se da prekršimo zavjet zabrane dodira, nikada. Kao daContinue reading “Šššššššš!”

Zatvoren krug

  Stigla je još jedna zima. Živa u termometru se spustila iznad ugodne. Učinila je da nam se mišići grče a ruke češće grle. Hladan vazduh uspori sve. Pokrete, misli, dan. Jedino što oživi je sjećanje na vrijeme prepoznavanja. Duša zna kada je neko čuje.  Od toga se iznutra raste. Najlakše pamtimo one koji suContinue reading “Zatvoren krug”

Oluja

Sve oluje počinju tiho. Čak i onda kada ih spazimo tek kada je granje polomljeno a valovi uveliko plešu svoj šamanski ples. I otmu udah spreman da ispuni prsa.   U oluji vidim ljepotu. Bijes i nadmoć Majke Prirode. Učini da nebo potamni a munja zapara i obasja svaki nabor nebeskog svoda.  Modro more u trenu podivlja i iz sebe sva blaga izbaci. A so iz vode u nozdrve uđe i tjera me da duboko dišem. Postanem more…  talas što divlja u daljini. Vazduh je slan.Continue reading “Oluja”

Odvajanje

Te noći gutala sam suze. Jedini saputnik bio mi je stari zlatnik na nebu. Osvjetljavao mi je put ušuškan u mekane oblake koji bjehu nalik naboranom crnom plišu. Došavši sa jednog puta koji je trajao pet dana ubrzo sam morala otići na još jedan. I opet sam ih morala ostaviti. Njihove suze vezivale su mi stomak u čvor i omotavale okoContinue reading “Odvajanje”

Duša svijeta

“Duša svijeta” iz mog pera… osvježavajući skok iz teme roditeljstva. Hvala Momira Anima Mundi ❤ i RYL Magazin ,,Volim da posmatram ljude u oči. I to ne u najdivnije boje kojim ih je priroda darovala. Volim gledati pravo u zje­nice. Crnu površinu po sredini oka koja kod svih ljudi na planeti uvijek biva ista. IContinue reading “Duša svijeta”

Voliš li tišinu?

Izvirile su iz starog ormarića u kojem čuvam uspomene. Dvije narukvice, br. 120 i 2. Znak raspoznavanja između majke i novorođene bebe. Da nije tih majušnih krugova možda bih i zaboravila koliko su njihove ručice bile male. Iznenadiše me večeras kad ne čujem njihove glasove. Korake koje prave. Kad nedostaje njihov smijeh više nego ikad. Kad ovu tišinu nema ko da prekine dok smo udubljeni svako u svoje misli. UContinue reading “Voliš li tišinu?”

Jedan spori dan, molim

Sve na svijetu bih sada dala za jedan spori dan. Onaj kad se sati vuku kao stogodišnja kornjača. Samo da imam vremena da udahnem svaki trenutak i smjestim ga u prošlost, u dovoljno mjesta koje mu pripada. Ovako, sve uspomene izgledaju kao ormar zreo za sređivanje. Sa stvarima natrpanim i pobacanim bez nekog reda i rasporeda. Zagrlih je tren prije nego što je utonula u san. IContinue reading “Jedan spori dan, molim”

Suze- znak slabosti ili prirodni sistem za iscjeljivanje?

Vijekovima, u našem društvu, suze su obilježavane kao znak slabosti. Posebno kod muškaraca kojima se muškost mjerila sposobnošću da sve u sebi zadrže i ne puste ni gram soli kroz oči za cijeli život svoj. Balkane moj! Da znaš kako si osakatio emotivni skelet cijelih generacija potr’o bi sva glupa pravila koja si ikada društvu nametnuo. Od momenta kada dođemo na ovaj svijet naše postojanjeContinue reading “Suze- znak slabosti ili prirodni sistem za iscjeljivanje?”