USPOMENA NA CVJETANJE

Duvala je svjećice na torti za svoj jedanaesti rođendan. Nismo ih imali tačno jedanaest. Bila je nedjelja, kasno smo se sjetili da kupimo nove, ili smo samo možda računali na babin štek sa rođendanskim svjećicama, napola dogorjelim. Pored nje brat i najbolja drugarica, a oko stola najbliži. Odahnula sam jer ne moram da pravim velikoContinue reading “USPOMENA NA CVJETANJE”

Mama koja ne viče na djecu

Ljudi moji, kako je to bio dobar osjećaj! Pobijedila sam svog, uskoro, pubertetliju! Ja sam mama-stijena Piše Tatjana Kuljača Imate li dijete, sigurno niste okrenuli stranicu nezainteresovano. I na pravom ste mjestu, vjerujte! Ja sam bila mama koja je uredno dizala visoki C svakog puta kada sve ostale adute potrošim. Prilično sam tih i miran tip,Continue reading “Mama koja ne viče na djecu”

Tri u jedan

Da li je iko ikoga uspio da sačuva pričom o sopstvenim greškama, dok sami ne stuku glavu o dovoljno tvrd zid? Šunja nam se taj pubertet odavno. Čini mi se da se sa nekim simptomima tog zastrašujućeg perioda odrastanja zapravo rodila. Za sada imamo na meniju sljedeće:– klinci su dosadni (i pentranje po drveću prijetiContinue reading “Tri u jedan”

Odvajanje

Te noći gutala sam suze. Jedini saputnik bio mi je stari zlatnik na nebu. Osvjetljavao mi je put ušuškan u mekane oblake koji bjehu nalik naboranom crnom plišu. Došavši sa jednog puta koji je trajao pet dana ubrzo sam morala otići na još jedan. I opet sam ih morala ostaviti. Njihove suze vezivale su mi stomak u čvor i omotavale okoContinue reading “Odvajanje”

Voliš li tišinu?

Izvirile su iz starog ormarića u kojem čuvam uspomene. Dvije narukvice, br. 120 i 2. Znak raspoznavanja između majke i novorođene bebe. Da nije tih majušnih krugova možda bih i zaboravila koliko su njihove ručice bile male. Iznenadiše me večeras kad ne čujem njihove glasove. Korake koje prave. Kad nedostaje njihov smijeh više nego ikad. Kad ovu tišinu nema ko da prekine dok smo udubljeni svako u svoje misli. UContinue reading “Voliš li tišinu?”

Jedan spori dan, molim

Sve na svijetu bih sada dala za jedan spori dan. Onaj kad se sati vuku kao stogodišnja kornjača. Samo da imam vremena da udahnem svaki trenutak i smjestim ga u prošlost, u dovoljno mjesta koje mu pripada. Ovako, sve uspomene izgledaju kao ormar zreo za sređivanje. Sa stvarima natrpanim i pobacanim bez nekog reda i rasporeda. Zagrlih je tren prije nego što je utonula u san. IContinue reading “Jedan spori dan, molim”

Suze- znak slabosti ili prirodni sistem za iscjeljivanje?

Vijekovima, u našem društvu, suze su obilježavane kao znak slabosti. Posebno kod muškaraca kojima se muškost mjerila sposobnošću da sve u sebi zadrže i ne puste ni gram soli kroz oči za cijeli život svoj. Balkane moj! Da znaš kako si osakatio emotivni skelet cijelih generacija potr’o bi sva glupa pravila koja si ikada društvu nametnuo. Od momenta kada dođemo na ovaj svijet naše postojanjeContinue reading “Suze- znak slabosti ili prirodni sistem za iscjeljivanje?”

Izazov kao blagoslov

Dođu dani kao što su ovi. Djeca budu bolesna. Posla ima za tri čovjeka puna snage. A ja osjećam da snaga iz mene polako ističe. I da ću uskoro i sama završiti u horizontali, kljukajući se toplim napicima i vitaminima. Čovjeku se čini da je na momente od Boga dobio breme koje je teže od njega samog. I nekako svaki put uspije da ga iznese i iz teškog perioda izađe uspravno. Na obe noge koračajući lagano. Nerijetko sa pognutim ramenima koja nikako da se sviknu da je teretContinue reading “Izazov kao blagoslov”

Sjećam se

Sjećam se… kiša je rominjala baš kao i svaki put kada je najavljivala nešto posebno. Padala je danima. Volim kišu koja spira prljavštinu sa duše i čisti vazduh da postane lakši za disanje. Čekala sam te petnaest dana prije nego što si u moj život ušetala. Kroz prorez na mom stomaku. Sa sobom si donijela svjetlost Sunca i njegovu toplinu. A duša se raspukla kao zreli nar. DoContinue reading “Sjećam se”

Vodič za preživljavanje operacije djeteta

Kad dobijete bebu nadate se najboljem. Ne ide to uvijek lako, posebno u prvim mjesecima bebinog života. Oboje moje djece su bili operisani, prvo sa mjesec i po’, drugo sa samo mjesec dana i oboje su imali prepone kile. Da mi je neko tada rekao šta da očekujem, bila bi mu dužna za uskraćenje traumatičnogContinue reading “Vodič za preživljavanje operacije djeteta”