Mama koja ne viče na djecu

Ljudi moji, kako je to bio dobar osjećaj! Pobijedila sam svog, uskoro, pubertetliju! Ja sam mama-stijena Piše Tatjana Kuljača Imate li dijete, sigurno niste okrenuli stranicu nezainteresovano. I na pravom ste mjestu, vjerujte! Ja sam bila mama koja je uredno dizala visoki C svakog puta kada sve ostale adute potrošim. Prilično sam tih i miran tip,Continue reading “Mama koja ne viče na djecu”

Tri u jedan

Da li je iko ikoga uspio da sačuva pričom o sopstvenim greškama, dok sami ne stuku glavu o dovoljno tvrd zid? Šunja nam se taj pubertet odavno. Čini mi se da se sa nekim simptomima tog zastrašujućeg perioda odrastanja zapravo rodila. Za sada imamo na meniju sljedeće:– klinci su dosadni (i pentranje po drveću prijetiContinue reading “Tri u jedan”

Komadić duše

Čekam vrijeme da mi vrati komadić duše, koje je davno, ne pitajući, prisvojio sebi. Držao ga je zatočenog iza vrata čiji je ključ, kao sebično derište, nemarno zaturio. Nikada mi nije bio potreban neko drugi, da bih i sama bila potpuno biće. Ipak, otkrio je sasvim čudesan način da me za sebe veže. Ukrao jeContinue reading “Komadić duše”

Let

Šta ako rasuto golubije perje po sumornoj, vlažnoj cesti, nije znak anđela? Već samo nesrećna sudbina ptice, pregažene točkovima automobila? I šta ako je slutnja da će let slobode biti prekinut posljednjim otkucajem srca, znak samo za mene koja sam spazila mrtvog goluba i shvatila da takav prizor vidim prvi put? Viđala sam, na cesti,Continue reading “Let”

Konačnost

Analiziraš li ćutanje, Lako spoznaš da su usne nijeme, Onda kada se duša grči u vrisku. Kad zaboli konačnost koju donosi nestajanje. Odsustvo mirisa. Zadnjih riječi onih koji nas više nikada po imenu neće nazvati. Riječi koje su zvučale tako obično, A neobično i slutljivo danas kada znam da su bile zadnje. Meni, koja seContinue reading “Konačnost”

Šššššššš!

Vrijeme je stalo. Zamislih te sasvim blizu, dok si daleko na jedno tijelo od mene, samo. Ljudi, najednom, ne govore više. Ne vidim niti jedan pokret u kafeu prepunom ljudi. Naelektrisanje posta bolno opipljivo dok o besmislicama pričamo. Životu. Mogućnostima uma. Kafkinom ,,Procesu’’. Zmajevima. Ne usudismo se da prekršimo zavjet zabrane dodira, nikada. Kao daContinue reading “Šššššššš!”

Istinita priča

Bila je zadrta i riješena da ne pusti. Ni život, niti san sa kojim živi. Jedna jedina stvar koja je otkrivala ne potpuno ljudsko porijeklo bila je nepoznata boja u njenim očima i potpuno odsustvo straha od sudbine, koje nije bilo svojstveno ljudima. Prigrlila je ono što jeste i po prvi put čvrsto vjerovala daContinue reading “Istinita priča”

Carice

Poodavno završila sa trudnoćama, porođajima i planiranjem porodice. Tačnije, prije nešto više od 4 godine, kada mi je doktorica skidala konce sa rane nakon drugog ,,carskog reza’’. Reče: ,, Nemojte se igrati više’’, misleći na ponovnu trudnoću. ,,Dobro smo se pomučili oko Vas’’, dodade. U tom trenutku nisam pitala zbog čega, nije mi padalo naContinue reading “Carice”

Ćutnja

ĆUTNJA Umiješ li da ćutiš udvoje?, umalo da te pitam. U polumraku. Uz pjesmu koja zove da ne skrenem pogled. Pozovem te da staviš ruku oko mog struka. Našao bi million i jedan razlog da ne učiniš to? Ili bi shvatio da je život jedan? Da drugi trenutak ne postoji. Samo taj. Samo sada. JednaContinue reading “Ćutnja”