Šššššššš!

Vrijeme je stalo. Zamislih te sasvim blizu, dok si daleko na jedno tijelo od mene, samo. Ljudi, najednom, ne govore više. Ne vidim niti jedan pokret u kafeu prepunom ljudi. Naelektrisanje posta bolno opipljivo dok o besmislicama pričamo. Životu. Mogućnostima uma. Kafkinom ,,Procesu’’. Zmajevima. Ne usudismo se da prekršimo zavjet zabrane dodira, nikada. Kao daContinue reading “Šššššššš!”

Istinita priča

Bila je zadrta i riješena da ne pusti. Ni život, niti san sa kojim živi. Jedna jedina stvar koja je otkrivala ne potpuno ljudsko porijeklo bila je nepoznata boja u njenim očima i potpuno odsustvo straha od sudbine, koje nije bilo svojstveno ljudima. Prigrlila je ono što jeste i po prvi put čvrsto vjerovala daContinue reading “Istinita priča”

Iscjeljenje

Duša može da se ošteti trajno. Kad te prožvaću sistemski, isjeku na ravnomjernu parčad, dugo ne budeš dobar ni sebi, ni drugima. Mrtav si, bez volje za disanjem. Osmjehom. Dahom. Povukao bi se u toplu postelju, pokrio ćebetom do nosa. Kao da nisi nikada ni disao. Tačnije, na nekadašnje disanje te sjete uspomene nekog drugogContinue reading “Iscjeljenje”

Ćutnja

ĆUTNJA Umiješ li da ćutiš udvoje?, umalo da te pitam. U polumraku. Uz pjesmu koja zove da ne skrenem pogled. Pozovem te da staviš ruku oko mog struka. Našao bi million i jedan razlog da ne učiniš to? Ili bi shvatio da je život jedan? Da drugi trenutak ne postoji. Samo taj. Samo sada. JednaContinue reading “Ćutnja”

#Neželjena

Zvala bi se Jelena. Marija. Milica. Ili nešto kraće, modernije – Una, Mia, Tea. Imala bi plave uvojke koji bi joj nestašno poskakivali dok raširenih ručica trči nasmijanom licu ispred sebe. I toplom zagrljaju u kojem sve dječije brige nestaju, a tmurne misli odraslih se tope. Možda bi ti uvojci bili smeđi, ili zift crni.Continue reading “#Neželjena”

Možda baš zato…

Noć u kojoj sve dobija smisao može da osvijetli i najnejasnije kutove duše. Kao kad imaš slagalicu čije dijelove nikako da uklopiš, a onda pronađeš djelić koji ti nedostaje i slika se sama sklopi. Ima dana kada ti nikako nije jasno zbog čega ti stvari izmiču iz ruke. Ljudi. Dešavanja. Ljubavi. Većinu vremena mislimo daContinue reading “Možda baš zato…”

Zatvoren krug

  Stigla je još jedna zima. Živa u termometru se spustila iznad ugodne. Učinila je da nam se mišići grče a ruke češće grle. Hladan vazduh uspori sve. Pokrete, misli, dan. Jedino što oživi je sjećanje na vrijeme prepoznavanja. Duša zna kada je neko čuje.  Od toga se iznutra raste. Najlakše pamtimo one koji suContinue reading “Zatvoren krug”

Oluja

Sve oluje počinju tiho. Čak i onda kada ih spazimo tek kada je granje polomljeno a valovi uveliko plešu svoj šamanski ples. I otmu udah spreman da ispuni prsa.   U oluji vidim ljepotu. Bijes i nadmoć Majke Prirode. Učini da nebo potamni a munja zapara i obasja svaki nabor nebeskog svoda.  Modro more u trenu podivlja i iz sebe sva blaga izbaci. A so iz vode u nozdrve uđe i tjera me da duboko dišem. Postanem more…  talas što divlja u daljini. Vazduh je slan.Continue reading “Oluja”

Skidanje pelena u par skokova

Jeste li se naslušali priča kako ste bili izuzetno pametna beba koja je prije prvog rođendana skinula pelene? Ja sam bila ta beba. I ja sam slušala. Možda i jesam bila natprosječno inteligentan smotuljak, ko će ga znati. Ne dovodim istinitost uspomena u pitanje, al’ meni to, sa ove tačke gledišta, zvuči kao Science FictionContinue reading “Skidanje pelena u par skokova”