Mileni

Tvoje tišine su bile nečujne za druge, teško naziruće, prozirne, nevidljive tuge. Tišine su uvijek zaglušujuće glasne, a oči vješto nasmijane, za oholi svijet, surov i gladan, tuge iz krvi, neutoljivo žedan. Malena, svijetu ništa nije sveto, pa ni hrabrost tvoja, niti razdiruća bol. Čak ni to što će poslije tebe sve drugačije biti, ljudimaContinue reading “Mileni”

Poj o besmrtnost

Noćas niko mirno ne spava.  Ni duhovi, niti ljudi. Uspomene i sjećanja. Ispuštene prilike i namjerna skretanja. Dlanovi su učinili toplim omot albuma sa starim fotografijama. Izlizalo ih vrijeme. Sprali su ih dodiri. A iz njih vrište, Pred očima vaskrsli dani. Dok vrijeme prebrzo leti, Čujem ih, pjevaju o neprolaznosti.  Ipak, trenutak sve je bliži,Continue reading “Poj o besmrtnost”